×× MaLoO poZorisTe ××

Dan je poceo u 8.00h pomalo smotano i histericno, ali vazno je da se nije nastavio u tom stilu. Nakon zvuka alarma pocela sam letati po sobi u nadi da cu naci sve sta trazim, a nisam imala odgovor na pitanje sta tacno trazim. Nakon par minuta pantalone su mi pukle, vec druge na isti nacin, i onda jos veci problem - nisam mogla naci suncane naocale, a ssuuuuuuuunce nakon milion dana bilo je dominantan faktor tog jutra. Uglavno zeljela sam reci kako sam provela ovaj dan s tatom i kako mi je super bilo i kako mi je kupio one hadise sto je obecao, tj. lancic, no medjutim mama me sad jako rastuzila, tako da se odoh provozati s biciklom i mozda veceras uz kaficu ostavim trag.

Smatram da nikada ne mozemo dovoljno zahvaliti Bogu na onome sto imamo. Mislim da je tuzno sto uvijek zelimo vise i malo kada uzivamo doista potpuno u onome sto imamo, zasto smo toliko pohlepni ?! Zasto cekamo da nas uhvati neka nesreca pa da shvatimo koliko smo sretni bili. Ljudi, zivite punim plucima svaki dan, jer nikada ne znate da li ce vas auto sutra udariti, budite sretni jer male stvare cine nas zivot, cine ga tacno onakvim kakav on treba da bude! Jednostavan s padovima i uspjesima.

I dalje mi ne ide opcija s slikama, neee znam i nervira me to.  Ali to je problem manje važan, pored ostalih svih. Pored svih obaveza koje imam i životnih odluka koje trebam donjeti u ova 2 mjeseca, ne mogu da prestanem razmišljati o njemu. i što je najtužnije, izlazimo družimo se, držimo se za ruke, smijemo se, savršeno sve ali fali ono...
I šta sad, kako se ponašati, do kada se ponašati, do kada će ići ovako... Ne znam da li mogu, ili pak da li hoću, ali glava puca.

Ne znam zbog cega, i zasto opet. Vjerovatno zbog one recenice, tačnije izjave: "Ja sam sretna, ne treba mi muškarac, imam porodicu i prijatelje, šta će mi muško u životu." i onda ODJEDNOM, ušunjaju se dvojica, jedan potajno se počne buditi iz svojih snova i neobjašnjive igre, svima nepoznate. Dok drugi padne s Marsa. Uvijek, ali uvijek

Ja sam odrasla u klasicnoj zapadnoj porodici, s blagim uticaja istoks, a ne svidja mi se to toliko, cesto pozelim da sam odrasla u istocnjackoj porodici, mislim ne bih svoje roditelje dala ni za sata na svijetu ali ono nekada nedostaju ti neki obicaji...

Pa ne mogu da vjerujem koliko volim tu osobu, i kako uspijeva opet i iznova da me nasmije, uvijek sa nekom originalnom salom, fazonom. To je stvarno jedno bogatstvo i milion puta zahvalim Bogu, na ovakoj porodici i na njima, mami i tati. Rijetkost je da postoje takvi ljudi jos pogotovo zajedno, na jednom mjestu, stvoreni da se brinu o meni i za mene. Hvala im po milion puta sto su uspjeli da naprave od mene takvu osobu, u kakvu sam izrasla, mozda se kao takva ne svidjam mnogima, ali to nije moj problem ni njihov. Ja sjedim i ucim bosanski, za prvi ispit, koji ce se odrzati 17.12.2011. i pogledam u tatu a on se igra sa upaljacem, tacnije onim svjetlom na drugoj stran, bas kao malo dijete, tako je bilo slatko vidjeti ga takvog. A par minuta prije toga bas se rastuzio bio jer sam ja napravila zabrinutu facu, nevjerovatno je kako oni sve primjete i koliko se nerviraju radi nas i nasih gluposti. Koliko se brinu i razmisljaju. Moram sada ici uciti bosanski, ali bih tako rado pisala o njima, jer su to moja dva savrsenstva, ljudi kazu savrsenstvo ne postoji, u mojoj glavi postoji i to su oni!

Po ko zna koji put moj dusevni mir se remeti, ali lijepo je znati da nakon jedne ljubavi dodje druga jednaka prvoj, i tako u krug na kraju ona zadnja dobije jacinu prve ljubavi. Mozda je to jako vazna lekcija u nasem zivotu, dobro je kada je na vrijeme naucimo.

Dobro jutro dragi moji, ja sam se vratila s mora i bilo je savrseno, nekako korak po korak dospjevam u drustvo "velikih" epitet mala Dzana se gubi, i mnogo mi je drago zbog toga. Pricala sam dosta njemacki i drago mi je da sam uspjela u tome, da napokon mogu pricati taj jezik. Takodjer upoznala sam puno novih ljudi i napravila poveznice po cijelom svijetu na sta sam jako ponosna,vjerovatno cu ici u Bec preko zimskog raspusta da se okusam i u zivotu u tom gradu, toj drzavi. Njemacka me nije toliko oprala na ruke, mislim Bec naspram Stuttgart uvijek Bec pobjedjuje, makar do sada :)) Brata sam jos vise zavolila i sto smo stariji to se bolje slazemo,hvala Bogu. Takodjer sam spoznala snagu prijateljstva na daljinu i blizinu, malo istrazivala oko toga ko mi je kakav prijatelj i zadovoljna sam i s tim :) eto tako, sada idem pisati plan za ovu godinu, upisat cu kurs njemackog jezika, pored toga sto idem na intenzivni njemacki u skoli zelim da mi bude savrsen.. :) valjda cu uspjeti, bis bald :* edit2. ja rekoh bis bald, i haman odmah se vrati, spremajuci kucu i slusajuci relaksirajucu glazbu na radiu sjetila sam se mnogo stvari, kako je nekad lijepo popricati s rodjacima i ljudima s kojim se ne cujes cesto, tako sam ja pricala s rodicom cijelo jutro i bas mi je prijala konverzacija :) sinoc sam vracajuci se kuci srela rodjaka i on me kuci vozio isto mi je prijalo, poslije kina u wc-u srela sam Naidu i neocekivano se ispricala s njom i to mi je prijalo, volim tako site stvari koje mnogo znace u zivotu, nekad necije Cao,Cao sta ima znaci puno, nasmijana prodavacica u Levisu i slicne stvari. MALE STVARI CINE ZIVOT LJEPSI!

Trebali smo se naci ispred muzicke, ja sam malo kasnila jer sam bila s Damirom ulazim u Žuću, prvi put ga u životu vidim, simpatična mi je boja ali me nije oduševio baš, vozimo se po krivinama ti mi govoriš da ste se ti i Ena pomirli jer ste shvatili da ste stvoreni jedno za drugo, ja gutam knedlu i gledam u tebe ponavljajući ok, dobro i sl. Kasnije kažeš da se zezaš i nastaviš sav sretan voziti, došli smo ispred pedijatrije kao i tri dana prije toga kad sam se zadnji put vozila na Džanovom motoru, izašli smo iz Žuće tad mi se pravo svidio i imala sam želju sjesti na njegov krov ili haubu, ali sam se stidila..:) Zagrlio si me, i jako mi je prijao taj zagrljaj jer sam se tresla, stvarno sam se tresla, pitao si me šta mi je nisam ti odgovorila ponovio si pitanje, rekla sam ti da sam pričala s Damirom o nama i da te nije baš nahvalio,ti si odgovorio da si to i očekivao i da si mi i sam rekao to. Nakon toga si me pitao da li želim zvanično biti tvoja djevojka, ja sam te poljubila tako strasno i tako sam bila sretna ti si ponovio pitanje ja sam rekla da sam ti već odgovorila, ti si rekao da želiš čuti to riječima ja sam rekla DA! Želim biti tvoja djevojka! I tada smo se počeli ljubiti po haubi baš kao što sam i zamišljala, i nakon par sekundi smo gledali u Sarajevo i ja sam te pitala da li si siguran da to želiš, ipak ja imama samo 16 godina, ti si odgovorio naravno da želim znao sam koliko godina imaš kad sam te pitao,a kakve veze ima to koliko godina imaš, ja sam odgovorila pa ono.. znaš a ti pa šta ... a ja ono.. ti štaa i ja kažem dobro SEX! I ti si na to odgovorio nema veze ljube moja, možda se i uzmemo do tada, za nekih 7-8 godina.. Tu noć bila sam najsretnija osoba na cijelom svijetu. u 21.22 h smo se poljubili prvi put kao par.

JEBEM TI PORODICU.. i sve ostalo, ne mogu nemam snage. Zasto su me sve osobe muskog roda razocarale. Ko ima pravo uzeti moj dnevnik ili nesto slicno, jer nemam dnevnik i citati to. Sta ce ti to kog vraga?! Imaj svoj zivot zivi njega, ne obaziri se na druge ljude i njihove stvari, zasto zabadati noz drugima u ledja, zasto kopati po tudjim stvarima. Otkud tebi pravo da zabranis K. da mi se javlja, ko si ti da se mjesas. Zasto me jednostavno ne pustite da zivim svoj zivot.Eto bila sam u vezi i bilo mi je fenomenalno i ono super sam i s vama bila, osim sto ste vi ljubomorni bili i sto ste uvijek nesigurni bili i sl. i sad zelite opet nesto nasilu, zelite da ga izbacite iz mog zivota i trudite se i ja shvatam da mi zelite najbolje, ali mislim da vi ne shvatate da me gubite polako. To je najveci problem.

Da ti ne znas gdje zivi moja najbolja prijateljica, da ti ne znas broj telefona moje najbolje prijateljice. Tacnije prijateljica. Fuuj. I da mi na kraju kazes, nek te je vala ostavio. Fuuuuj. Bas mi se gadis. Baaas. One rupe na kojim on uspori i jos ih zaobidje tih ih sve pokosis jer ti ni do cega nije stalo, ne cijenis nista i nikoga. Gadis mi se.

Trajalo je 97 dana, bas sam se veselila tom cuvenom broju 100 i zvanicno ono, 100 dana sam u vezi, nekako cool, cak vise cool nego ej ja sam dva mjeseca, tri, pa i 4 i 5 nisu cool brojevi, 100 je mnogo dobar, ali eto nije trajalo toliko. Jesam ja usrala ali ne sve, rodjeni brat ulazi u moj sobu, ja sjedim sva :/ i on kaze sta je bilo, rekao mi je Kerim da ste prekinuli ja ono ispricam ukratko kaze on pa i ti si se salantno ponasala, nisi mu se javljala uvijek na telefon itd. Mislim kako god da sam se ponasala valjda je uredu da me zagli i bude uz mene makar pola sata- petnaest minuta, a ne mrtav hladan biti na strani najboljeg prijatelj. Krv nije voda, nisam se jos uvjerila u to. Nazalost. Poslije tog cuvenof prekida dosla kuci ono isplakala se, valjda je to neka doza kroz koju svi moraju proci, ali je problem sto ne znam sta sad, da li trebam trcati za njim, mislim ne ono trcati nego ono dati mu doznanja da mi je stalo, ali opet to sam mu vec rekla, hmm.. ne znam stvarno sam lost in time i nemam pojma sta trebam, vodi me onaj stih nije ni prvi ni posljednji, ali opet mi je jakoo jako stalo do njega. Nisam ni svjesna koliko. Opet lost in time. Mrzim sto je ovaj grad mahala i sto su svi saznali da smo zajedno i isto tako ce se i ovo procuti i ne da mi se slustai komentare svih ljudi oko mene, i najgora stvar je sto Damir i Nino dolaze sada, i ono valja slusati njihovo misljenje ovako oniako, ma sta ja znam. Nisam nikako pametna sta treba raditi, postoji mogucnost da je jedan od razloga prekida moj odnos s Damirom i Ninom, ali jbg desi se. Nakon prekida, presla sam preko svog ponosa nazvala sam ga i rekla da cu biti za njega do nove godine, ako mu se u glavi slozi sve i ako shvati da zeli biti s mnom moze me imati, a jbg ako to ne shvati onda jednstavno si nismo sudjeni, Najgori dio prekida je, stojimo jedno blizu druge, zelim ga poljubiti zagrliti nemam hrabrosti svadjamo se, kaze on, znas i sama koliko mi znacis i koliko ce mi ovo biti tesko, a ja kako moj brat kaze salantno, ne znam. Jer me stvarno izbacio iz takta ako ti znacim sto se svadjamo i prekidamo :S Nego da se vratim tom zadnjem dijelu, opet ja preko svog ponosa i pitam ga mogu li te poljubiti, kaze on u obraz? reko ne, kaze on pa sto- u smislu ne mozes, ja mu se primaknem skorz zagrlim ga i on mali spusti glavu da ga ne bih mogla poljubiti- konj :) i ja stavim svoj nos uz njegov duboko uzadnem, osjetim njegov uzdah i okrenem se i krenem prema autu, obrisem suze ponosno pogledam gore i ne dozovolim mu da me vidi kako placem. Eto ukratko to je taj moj prekid. Ne znam sta ce dalje biti, samo se nadam da cu biti sretna, malo je problem sto sam navikla na njegove oci, njegove poruke, poglede, rijeci, dodire.. JBG desi se. pps. kad sam ga nazvala da mu kazem to za novu godinu, on je rekao ok i na kraju dodao ljubim te. vjerovatno iz navike

Dan na Bjelasnici s voljenom osobom, kus bolje :)

Ja vas definitivno volim najvise na svijetu, i nista nikad ne bih dala za ovake razgovore kakav sam danas s tobom mummy imala, ono zakon ste. :)

Kako me nerviras, strasnooo Znaci ok. hvala mu fkt najveca volim ga najvise na cijelom svijetu i sve to, uvijek mi pomaze i sve to, ali kad ne zna o cemu se radi kog vraga se mora mjesati?!? Ako ti nije mjesto ne mjesaj se, :(